PODIJELI

Prije nekoliko tjedana došla u firmu nova mlada kolegica – prekrasna, zabavna, isti smisao za humor kao ja, baš smo nekako “kliknuli” na jednom poluslužbenom druženju, ali mlađa od mene više od 10 godina (ja 31, ona jedva 20 god) pa nisam ništa pokušavao… Uglavnom, stanuje meni usput, ali na posao obično ide s jednom kolegicom koja živi blizu nje. Danas idem s posla, uđem u auto i s olakšanjem ispustim sve “vjetrove” koje sam čuvao cijeli dan pa krenem s parkinga.

Kad, kod izlaza s parkinga, eto nje – maše da stanem. Mislim, nešto mi želi reći, spuštam sve prozore i nadam se da neće osjetiti. Međutim, ona otvori vrata, sjedne u auto i kaže: “Ideš u mom smjeru? Ajd, vozi me kući, nema mi redovnog vozača.”. Odjednom zašuti, pogleda me ozbiljno, malo se namršti (shvatila je) i odjednom glasno pr*ne ko zmaj i kaže “Da se ne sramiš – i ja to radim.” i umre od smijeha. Koja legenda – mislim da sam se zaljubio. 🙂

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here