PODIJELI

Miris cigare i štoka koji sam pio, lagano pripit, 3 sata ujutru vozam se po nedođiji nazad u taj grad. Kako vozim tako me sve više nema, 23 godine su prošle od tog dana. Ulazim u grad i vozim po svim mjestima gdje smo nekad bili ja i ona…

Stajem ispred njene kuće, ne znam ni dal se udala, polako uparkiram na dovoz i zaspim. Ujutro oko sedam budi me glas: Davore pobogu pa jesi li to ti ? Bila je to njena mama, godine učinile svoje, a i alkohol, jedva sam je prepoznao. Udala se pre 20 godina, ima četvoro djece, a najstarijem je dala moje ime. Sav od tuge i u suzama vratih se svome ničemu, 43 godine su meni, imam mačku sa njom da se pohvalim. Nisam mogao da prebolim i nisam htio da uništim druge žene. Sad barem znam da je moja ljubav dobro.

Izvor: ispovesti.com

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here