PODIJELI

Sagovornik Oslobođenja je goraždanski muftija Remzija ef. Pitić. Ponosan je na činjenicu da se ove godine bajram-namaz klanjao u 64 džamije i  mesdžida

Piše: Ernad METAJ

Muftijstvo goraždansko povećalo je broj lokacija gdje se klanjao bajram-namaz / Foto: Arhiva Oslobođenje

Uvaženi muftija Pitiću, ako posmatramo cjelokupno Goraždansko muftijstvo, koje je po mnogo čemu specifično, u kakvoj atmosferi je dočekan ovaj Bajram?

– Ovo je područje gdje su stoljećima pomiješane nada i zebnja. Mi se nadamo da je ovaj put, a nakon vrlo posebnog ramazanskog ambijenta, nada preovladavajuća. Nada se da smo u mjesecu ramazanu bili bolji nego inače i da smo akumulirali dovoljno pozitivne energije za izazove koji stoje pred nama. Trebaće nam jako puno te pozitivne energije s obzirom na to da predugo i, još uvijek, traje istresanje one druge, negativne svuda oko nas.

Pametni telefon

Neka nam Bajram, a nakon ramazana, bude produžetak snaženja naše potrebe za pozitivnom energijom utemeljenom na našoj vjeri, kulturi, tradiciji i velikom trudu na izgradnji boljega okruženja za sve ljude.

Bajramske običaje u BiH smatrate vjerovatno najkvalitetnijim u svijetu, zašto?

– Islam su stoljećima ljudima kazivali učeni ljudi ovih prostora. A učeni ljudi jedini od robova imaju svijest o odgovornosti pred Bogom kako nas uči Kur’an. E, ta naša tradicija je stoljećima čuvala naše ljude. A i oni su čuvali tu tradiciju. Ta uzajamnost čuvanja je bila glavni pokretački faktor očuvanja našeg bića, našeg opstanka i trajanja našeg naroda kroz dugu turbulentnu prošlost. Islam je, naravno, i kultura. Islam je, zajedno sa našom predislamskom tradicijom koja nije zadirala u osnove vjere, potka na koju su naši preci, a naročito naše nene i majke, vezli te silne nijanse naše ukupne tradicije, pa onda i tradicije Bajrama u njenoj najintimnijoj i najiskrenijoj dimenziji.

U vrijeme Bajrama i ramazana često se okrećemo masovnim proslavama i masovnim iftarima, da li je to dobro zbog gubitka kućne atmosfere svojstvene tradiciji?

– Neki procesi se u društvu događaju bez našeg prevelikog utjecaja i nije ih moguće zaustaviti. Moguće da nam se i time pokazuje Božija svemoć i naša nemoć. Često se čuje kako ni bajrami više nisu kao što su nekad bili. To su potpuno istrošene, izlizane fraze u kojima neki ljudi možda traže izgovore za vlastiti odnos, odnos kao otuđenje, a ne kao vezu u sadržaju, pa onda kao izražavaju vlastitu nostalgiju. Nije ni moguće graditi kućnu atmosferu na način bajrama kakvi su nekada bili, zato što ništa nije isto, a pogotovo zato što kućne atmosfere nema. U “kućnoj atmosferi” vremena u kojem živimo imate, uglavnom, pametni telefon i budalu koja bleji u njega. Tu se radi o potpunom sunovratu vrijednosti. Umjesto da čovjek ima telefon, najčešće “pametni” ima njega. Nekima je pretjerivanje i kada ljudi poste uopće. Drugima kada se okupljaju uopće. Još ako se okupljaju u dobru, a to nikad nije ni na čiju štetu, za neke dežurne tumače naše stvar(nost)i je uvijek problem. Ove godine gdje god sam bio nisam primijetio nikakvoga pretjerivanja… I, da ne zaboravim kazati, pretjerivanje je strano našem čovjeku kada su posrijedi obredi.

Vi ste ranije isticali važnost džemata, čini se da ga je sve teže sačuvati, ne iz vjerskih već svjetovnih razloga od kojih neki nisu primjereni 21. vijeku. Kakvo je stanje u Goraždanskom muftijstvu?

– Džemat je apsolutno najvažniji pojam u našem jeziku kojim govorimo u civilizacijskome smislu. Svi mi znamo da su dvojica jači i pametniji od jednoga. Individualizmu je džemat veliki izazov. Ne može ga podnijeti. Civilizacija individualizma je dominantna civilizacija i ona će svojim sredstvima manipulacije i dalje džemat imati za metu. Bez obzira na to što borba nije ravnopravna, mislim da će džemat preživjeti u nekim svojim formama i modalitetima. Ali džemat nije nikakva siva masa svačega. Džemat je ljudska potreba, zbir vrijednosti oko kojih se neki ljudi okupljaju i koje ih čine pripadnicima tog džemata. Ništa nije samo sebi svrha, pa tako ni džemat.

Šta je u narednom periodu važno uraditi da se sačuvaju džemati, posebno u RS-u?

– Puno toga. Puno toga potrebnoga nikada nećemo moći ni uraditi. Treba nam jako puno objektivnih analiza, dobrih projekata udruženosti u dobru na korist ljudi. Dobre analize bi najprije trebale odgovoriti na pitanje zbog čega se naši ljudi upinju da ne pripadaju, da se ne vežu, da se ne interesuju itd. Svako od nas džemat treba izgraditi u sebi, kao što su mnogi od nas džemat srušili u sebi. Na području Muftijstva goraždanskoga mi ćemo pojačati napore na okupljanju naših ljudi u ime Boga i na korist ljudima. Koristićemo različite povode za dešavanja u našim džematima u kojima nema nikog, ili ima pokoji dedo i nena. To već u velikoj mjeri radimo i imamo rezultate. Ima jedan fenomen koji smo uočili posljednjih godina. To je potreba nekih među nama da se izdvajaju, da se smatraju nadljudima.

Nismo položili ispit

Sa takvima se ne može napraviti nikakva dobra. Oni i kad urade nešto što je naoko dobro, ne mogu polučiti nikakav hajr jer su to radili zbog sebe. Oni hoće da su jedini. Malo im da su prvi u nekom ćumezu bosanskome. A jedini je samo Bog! Sve ostalo je ostalo i u množini.

Muftijstvo je veoma aktivno na izgradnji vjerskih objekata, posebno u RS-u, jeste li zadovoljni s onim što se uradilo i šta su prioriteti u narednom periodu?

– To što se gradi nije zasluga Muftijstva nego svih nas zajedno. Naših medžlisa, džematlija, imama, izvršnih odbora i predsjednika, Vakufske direkcije Islamske zajednice, Rijaseta, reisu-l-uleme. Nismo svime zadovoljni, ali ispravljamo tamo gdje možemo. Prioritet svih prioriteta u našem poslu je izgradnja ljudi. Izgrađeni ljudi izgrade mnogo toga dobrog i korisnog. Objekte ćemo izgraditi sutra ili prekosutra, svejedno. Ljude graditi je puno, puno teže. Ali, graditi nam je.

Drugi dan Bajrama je dan kada se prisjećamo bosanskih šehida. Treba li da se tog dana preispitamo i o odnosu prema njihovim porodicama i živim saborcima?

– Ne samo toga dana i ne samo prema porodicama. Preispitivanje bi trebalo da nam bude misija. To je jedna kompleksna tema koja, također, zahtijeva dublje analize. Mislim da se možemo složiti da nismo položili ispit u ovoj školi. Puno je razloga i malo ko od nas je nevin. Islamska zajednica je Dan šehida i ustanovila kako bismo kroz kulturu sjećanja, a ne umijeće pamćenja, gradili društvo koje će imati poštovanje i zahvalnost prema najboljim sinovima ove zemlje. Mi ćemo nastaviti bdjeti nad ovim emanetom i graditi kulturu sjećanja kako bismo i onima što dolaze poslije nas prenijeli tu vrijednost nepotrošivu.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here